Psalms 42

1Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! 2Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći i pokazati se licu Božijemu?

3Suze su mi hljeb dan i noć, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj? 4Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujući pjevaše i podvikivaše.

5Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. 6Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.

7Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe. 8Danju je javljao Gospod milost svoju, a noću mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega.

9Reći ću Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? 10Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, rugaju mi se govoreći mi svaki dan: gdje ti je Bog?

Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

11